Povijest Gimnazije Gospić

Školska godina 1860/61. do 1879/80.

PRVO IZVIEŠĆE
CES. KRALJ. VELIKE GIMNAZIJE
u
G O S P I Ć U
koncem školske godine

1880/81.

A

Školske viesti

Kratak historički nacrt o razvoju
Velike gimnazije u Gospiću

(od šk. god. 1860/61. do 1879/80.)

Godine 1859. stavi i obrazloži tadašnji pukovnik bivše ličke pukovnije cara Franje Josipa I. Adolf plem. Bermann izvještajem od 8. prosinca broj 5907., da se obzirom na prieke potrebe pučanstva ustroji u Gospiću mala realka, izvijestivši ujedno visoke oblasti, kako bi se za tili čas neznatnim troškom dale prirediti prostorije za realku i glavnu učionu u nekadanjem prostranom generalskom stanu.
Visoke oblasti prihvatiše prijedlog pukovnikov, a Njegovo ces. i kralj. apoštolsko Veličanstvo dozvoli premilostivo previšnjim rješenjem od 6. veljače 1860. (intim. reskriptum c. kr. vrhovnoga vojnoga zapovjedništva od 14. veljače odjela 16. broj 517., te naredbom c. kr. zemaljskog glavnog zapovjedništva u Zagrebu od 5. ožujka odjela 7. broj 1461.), da se u Gospiću ustroji dvorazredna mala realka, a troškovi za taj zavod da se podmiruju iz blagajne pukovnijskih dohodaka (Regiments-Proventen).

Na temelju ove previšnje odluke narediše visoke oblasti:
1.) da se već početkom školske godine 1860/61. ima na tom zavodu otvoriti prvi razred, a obuka udesiti po propisanoj za male realke naučnoj osnovi;
2.) da se prve školske godine namjeste dva učitelja, jedan za gramatikalnu a drugi za tehničku struku, a okružnicom od 17. listopada 1858. odjela 21. broj 2285. određena su beriva; učitelj za gramatikalnu struku osposobljen biti će ujedno ravnateljem i realke i svih učiona u pukovniji (Lokalschulendirektor);
3.) da rimokatoličke i grčko-istočne učenike toga zavoda u nauku vjere podučavaju dva vjeroučitelja uz godišnju nagradu od 100 for., a u hrvatskom jeziku da na realci podučava jedan učitelj gospićke glavne učione, kojemu se jamči godišnja nagrada prema sposobnosti dotičnih;
4.) da se namjesti za realku poseban školski podvornik.

Pukovnijsko zapovjedništvo ne počasi ni časka, te dade odmah mjeseca ožujka 1860. tu previšnju odluku Njegova Veličanstva obnarodovati, a podčinjenim si satnijama zapovjedi, da tom prigodom ne propuste protumačiti pučanstvu, od kolike će biti koristi ovaj zavod šireći među naraštajem višu naobrazbu, bez koje se u ovo doba nitko ni promaknuću materijalnoga blagostanja nadati ne može, a kamo li da postigne odlično mjesto u društvenom životu.
Pučanstvo pozdravi pruženu mu carskom milosti blagodat pravim oduševljenjem, a harnim srdcem spominjati će vazda svoga nekadanjega pukovnika Bermanna, koji je početnik tomu, da je u Gospiću ustrojeno srednje učilište.
Da na ovom novom ustrojenom zavodu obuka bez zapreke početi uzmogne, pobrinulo se je c. kr. zemaljsko glavno zapovjedništvo u Zagrebu, da uredi prije toga sve odnošaje.Učinjeno je:
1.) naredbom od 5. ožujka 1860. odjela 7. broj 1461 raspisalo je natječaj za popunjenje gore spomenutih dvaju učiteljskih mjesta;
2.) naredilo je, da se od učenika iz kuća žitelja, koji nisu obligatni graničari, ima pobirati školarina po 5 for. na godinu, a 2 for. 10 nvč. u ime primarine;
3.) dostavilo je zavodu najnužnija učila, kao zemljovide, telurij, primjerke za prostoručno risanje itd.
Dne 11. rujna 1860. imenova c. kr. vojno vrhovno zapovjedništvo reskriptom odjela 16. broj 3328. intim. naredbom c. kr. zemaljskoga glavnoga zapovjedništva u Zagrebu od 17. rujna i. g. odjela 7. broj 8520. učitelja pančevačke realke Josipa Welka učiteljem ove realke i ujedno mjesnim školskim ravnateljem, a namjesnoga realnog učitelja u Gorici Franju Vodopivca razrednim učiteljem, obojicu od 1. listopada 1860. sa sistematiziranim berivima; za školskog podvornika postavi visoka oblast Maksima Uzelca iz Metka kćbr. 30.
Pošto su i prostorije kako valja priređene bile, otpočela je bez zapreke obuka na novom zavodu dne 1. listopada 1860.
Nastavni jezik bio je njemački; no c. kr. vojno ministarstvo dozvoli svojim reskriptom od 31. listopada 1860. odjela 16. broj 4111., da se na krajiškim gimnazijama i realkama mogu nauk vjere i povijest i na hrvatskom jeziku predavati, ali da je učenicima ipak slobodno i iz tih predmeta polagati ispite na njemačkom jeziku.
Osim obaveznih predmeta predavao se je te školske godine (1860/61.) i talijanski jezik kao neobavezan predmet.
Visoke oblasti pobrinule su se i za stipendije, te je reskriptom c. kr vojnoga ministarstva od 30. studenoga 1860. odjela 16. broj 4499. naređeno da se od 6 stipendija po 63 for., koje je dvorsko ratno vijeće dne 21. ožujka 1838. utemeljilo, mogu dva podijeliti učenicima gospićke realke.
Prvi stipendista na ovom zavodu bio je Šime Gaćeša kćbr. 19 iz Štikade u gračačkoj satniji (od 1. listopada 1860. počevši).
Mladi zavod (škola) imao je tad samo najnužnija te za uspješnu nastavu nedostatna učila. I tomu nedostatku doskoči c. kr. zemaljsko glavno zapovjedništvo dozvolivši naredbom od 31. siječnja 1861. odjela 8. broj 815. za nabavu školskih potrepština svotu od 597 for.86 novč. Za nabavu učila za obuku u fizici i geometriji te dozvoli ista visoka oblast od 21. lipnja 1861. odjela 8. broj 5026. svotu od 244 for. 78 novč., a naredbom od 16. rujna broj 7844. svotu od 1258 for 38 novč.
Dne 30. kolovoza iste god. imenova c. kr. vojno ministarstvo podučitelja varaždinsko-križevačke pukovnije Ivana Balaška realnim učiteljem ovoga zavoda.
Visoke oblasti opskrbile su dakle ovaj zavod potrebnim učilima i učiteljima, tako da se je školske godine 1861/62. bez zapreke mogao otvoriti drugi realni razred.
Naredbom od 17. listopada 1861. dozvolilo je c. kr. zemaljsko glavno zapovjedništvo da se od sabrane školarine mogu nabaviti slike za školske sobe.
Po tadašnjoj naučnoj osnovi za realke bilo je i gospodarstvo obaveznim predmetom. Da obuka u tom predmetu na ovoj realci ne ostane pukom teorijom, već da učenici i praktično u gospodarstvu vježbaju, naredilo je tadanje c. kr. pukovnijsko zapovjedništvo dne 27. ožujka 1862. da se vrt kod realne zgrade, što ga je do sad uživao dotični nadučitelj, površine 500 četvornih hvati, upotrijebi za sadnju i kultiviranje voćaka, te je u tu svrhu nabavljeno 200 sadnica jabuka, 200 sadnica krušaka i 200 sadnica trešanja. Nadalje nabavljeni su modeli vodenih kotača (Wasserrader) u vrijednosti 275 for. i 15 novč., te još neke školske potrepštine za 158 for. 20 novč., a za kemijski laboratorij određen je godišnji paušal od 40 for.
Njegovo ces. i kralj. apoštolsko Veličanstvo blagoizvolilo je previšnjom odlukom od 12. svibnja 1862. (intim. reskriptom c. kr. vojnog ministarstva od 26. svibnja odjela 10. broj 1692. te naredbom c. kr. zemaljskoga glavnoga zapovjedništva u Zagrebu od 1. lipnja odjela 8. broj 4656.) premilostivo dozvoliti, da se školskom godinom 1862/63. na realci u Gospiću otvoriti treći razred.
Uslijed ove previšnje dozvole morala su se još dva učiteljska mjesta popuniti, i to jedan za njemački jezik kao glavni, a geografiju i povijest kao sporedni predmet, drugo za fiziku, prirodopis i kemiju.Ova mjesta podijelilo je c. kr. vojno ministarstvo učiteljskom pripravniku Ivanu Jazmnitzkom i Josipu Wittaseku, imenovavši prvoga tehničkim a drugoga razrednim učiteljem. Prijedlog od tadašnjeg c. kr. pukovnijskog zapovjedništva da se na gospićkoj trorazrednoj realci sistematizira posebno mjesto za rimokatoličkog vjeroučitelja nije bio uvažen jer na svim realkama u Krajini obuku u nauku vjere obavljaju mjesni svećenici.
U gospodarstvu, napose praktičnom, podučavali su se i učenici trećeg razreda po 2 sata tjedno.
Zbirke učila su se te školske godine znatno popunile. C. kr. vojno ministarstvo dozvolilo je u tu svrhu 1342 for. i 96 novč.
Dne 10. svibnja 1864. imenovala je kralj. Dvorska kancelarija za Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju učitelja gospićke male realke Franju Vodopivca učiteljem trorazredne realke na Rijeci, a na njegovo mjesto postavi c. kr. vojno ministarstvo apsolviranog tehnika Franju Payera iz Heba kao privremenog učitelja.
Mjeseca listopada 1864. dostavi o je glavni odbor dalm.-hrv.-slav. izložbe u Zagrebu od prosudbenog povjerenstva gospićkoj realci dvije kolajne, jednu srebrenu „za izvrstne prostoručne, kao štoi zemljomjerne i građevne, risarije,“ a drugu mjedenu za „kokone liepe jedre svilnaste i dobre pleštine.“

Od školske godine 1864/65. primane su i djevojke kao učenice u ovaj zavod (školu).
Dne 22. rujna 1866. odreče se učitelj Franjo Payer službe. Na njegovo mjesto imenovalo je c. kr. ministarstvo graditeljskog risara (crtača) Andriju Mazanca učiteljem.
Previšnjom odlukom od 16. veljače 1868. izreče Njegovo ces. i kralj. apoštolsko Veličanstvo ravnopravnost hrvatskoga jezika s njemačkim na svim krajiškim gimnazijama i realkama. No na gospićkoj maloj realci ne mogaše se ipak ova previšnja dozvola ostvariti, pošto su tada samo dva učitelja bila vješta hrvatskom jeziku.
Reskriptom c. kr. vojnog ministarstva od 14. veljače 1868. praes. 393. povjereno je nadziranje pučkih učiona u Krajini dotičnim nadučiteljima. Uslijed toga prestade utjecaj mjesnih školskih ravnatelja na pučke učione. Gospićka mala realka bila je dakle odijeljena od glavne učione i postade po paragrafu 4. i 6. osnovnog nacrta za realke samostalnim zavodom, bez da je uvrštena u kategoriju srednjih učilišta. Upravitelj male realke dobi naslov „ravnatelj“, a ured „ravnateljstvo male realke u Gospiću“.
Mjeseca srpnja 1868. posjeti prvi put ovaj zavod tadašnji c. kr, nadzornik za krajiške (i pučke i srednje) učione, gospodin Stjepan Sabljak.
Učitelj Andrija Maznec odreče se službe koncem prvog poljeća (polugodišta) 1868. Njegovo mjesto popunjeno je tek početkom školske godine 1868/69. bivšim asistentom za risanje na praškoj njemačkoj velikoj realci Josipom Bukvićem, kojega je c. kr. vojno ministarstvo imenovalo učiteljem ove male realke.

Godine 1869. dograđena je za malu realku nova dvokatna i za tadašnje prilike dosta prostrana zgrada, u koju se zavod uselio u mjesecu prosincu.

U listopadu god. 1870. prešao je učitelj Josip Wittasek na malu realku u Petrinju, a za nasljednika mu je visoka oblast u mjesecu ožujku 1871.imenovala realnog učitelja Mijata Friedla, a istodobno premjesti učitelja Josipa Bukvića sa gospićke na mitrovačku malu realku. Njegovo je mjesto do konca školske godine ostalo nepopunjeno.
Prijatelji napretka i narodne prosvjete u Gospiću vidjevši, da većina učenika gospićke male realke nema dovoljno materijalnih sredstava, da si nabave školske knjige i ostale potrepštine za školu , sastadoše se mjeseca listopada 1869. god da se dogovore, kako bi se moglo mnogobrojnoj sirotinji pomoći na tom zavodu. Na tom sastanku zaključiše, da se osnuje potporno društvo za siromašne realce u Gospiću, te izabraše odbor u kome su sudjelovali tadašnji ravnatelj realke g. Josip Welko i realni učitelji Ivan Balaško i Ivan Jamnitzky."Pravila za potporu siromašnih i vrijednih učenika c. kr. male realke u Gospiću” potvrđena su od visokog c. kr. zapovjedništva u Zagrebu dne 11. ožujka 1870. te je društvo započelo svoje djelovanje. 
Godine 1871. povećan je broj razreda na velikim realkama od šest na sedam, i to tako, da je među tri niža i tri viša razreda uvršten jedan razred. Zbog toga bi se morao i na gospićkoj maloj realci početkom školske godine 1871/72. otvoriti četvrti razred. Ali to tada nije bilo moguće, pošto je nedostajalo sposobnih učitelja, pa je c. kr. glavno zapovjedništvo naredilo da se naučna osnova za treći razred u gospićkoj realci mora uskladiti kao naučna osnova na velikoj realci u Rakovcu za isti razred, da se učenici dobro pripreme za četvrti razred, koji će se otvoriti u školskoj godini 1872/73.
Dne 29. rujna 1871. imenovalo je c. kr. državno vojno ministarstvo ravnatelja gospićke male realke Josipa Welka ravnateljem učiteljišta u Petrinji. Istodobno je bio imenovan od c. kr. glavnoga zapovjedništva u Zagrebu ravnateljem gospićke realke dotadašnji učitelj istoga zavoda Ivan Balaško.
Uslijed ovih promjena upražnjena su na ovom zavodu dva učiteljska mjesta; no, popunjeno je bilo samo jedno, i to Antunom Satlerom, bivšim namjesnim učiteljem kraljevske velike realke u Zagrebu.
Od 1. siječnja 1872.podčinjen je ovaj zavod neposredno c. kr. glavnom zapovjedništvu kao krajiškoj zemaljskoj upravi.
Dne 1. listopada 1872. otvoren je četvrti realni razred, a u učiteljskom zboru nastale su sljedeće promjene:
Učitelj Ivan Jamnizky premješten je na vlastitu molbu s ove male na veliku realku u Rakovcu, a ovamo je određen učitelj rakovačke realke Stjepan Vorgić. Dva nova sistematizirana učiteljska mjesta podijeljena su namjesnom učitelju kr. riječke gimnazije Narcisu Daminu kao pravomu, i pripravniku za učiteljstvo Andriji Vovku kao namjesnom učitelju.No učitelj Vorgić ostade i nadalje određen rakovačkoj velikoj realci, pa visoka oblast postavi ovamo izučenog realca Andriju Milkovića.
Zbirke učila popunjavale su se malo po malo, navlastito pak učiteljska knjižnica, bilo od c. kr. glavnog zapovjedništva, bilo od sabrane primarine.
Osim obaveznih predmeta školska je mladež od 1868. podučavana i u pjevanju i gimnastici, a god. 1872. i u talijanskom jeziku.
Koncem prosinca 1872. na vlastitu molbu razriješen je službe Andrija Vovk. Njegovo je mjesto ostalo nepopunjeno do kraja školske godine. 
Početkom školske godine 1873/74. učitelj gospićke realke Mijat Friedl prešao je u Karlove vare (Karlsbad), a na njegovo mjesto nastupi učitelj Stjepan Vorgić.Na mjesto Andrije Vovka c. kr. zapovjedništvo imenovalo je učitelja osposobljenog za crtanje na građanskim školama Gabru Markovca iz Andrijevaca u brodskom okružju. Dne 21. rujna 1874. umjesto Andrije Milkovića došao je građanski učitelj u Karlobagu Pavle Orešković.
Mjeseca veljače 1875. dobila je gospićka mala realka priznanicu od međunarodnog prosudbenog povjerenstva za svjetsku izložbu u Beču za predmete koje je tamo izlagala 1873.
Koncem veljače1876. prešao je učitelj Pavao Orešković za ravnatelja građanske učione u Otočac, a ovamo bi premješten mjeseca svibnja iste god. profesor rakovačke velike realke Dr. Petar Tomić.
Naredbom od 6. ožujka 1876. odjela za nastavu broj 603. dostavilo je c. kr. glavno zapovjedništvo gospićkoj realki jedan primjerak naučne osnove (plan i program) sastavljene prema naučnoj osnovi na realkama u Cislitaviji s nalogom da se od školske godine 1876/77. i na gospićkoj realki obučava po toj osnovi.
Zbirke učila su tijekom školske godine 1876. opet znatno popunjene. Za nabavku znanstvenih knjiga dozvoljena je bila svota od 404for. 98 novč.,a za popunjenje fizikalno-lučbene (kemijske) zbirke 246 for. 31novč., a za popunjenje prirodopisne zbirke 66 for. Osim toga nabavljena je iste godine Werthheimova blagajna u vrijednosti od 138 for 93 nvč.
Mjeseca rujna 1876. otišao je Narcis Damin za učitelja na pomorsku učionu u Bakru, a Gabro Markovac na višu djevojačku učionu u Karlovac, učitelj Stjepan Vorgić premješten je na rakovačku veliku realku. Za gospićku malu realku imenovalo je c. kr. glavno zapovjedništvo kao krajiška zemaljska upravna oblast dne 12. rujna 1876. Jovana Bielića, a 22. listopada i g. Ivana Pribanića namjesnim učiteljima; prvoga za prirodopis a drugoga za risanje; za jezikoslovnu struku postavi dne 8. prosinca iste god. Stjepana Brčića na ovaj zavod na službovanje.
Previšnjom odlukom od 12. lipnja 1877. (intim. naredbom c. kr. glavnog zapovjedništva kao krajiš. zem. uprav. oblasti od 26. lipnja iste god. odjela za nast. br. 1896.) blagoizvolilo je Njegovo ces. i kralj. apoštolsko Veličanstvo premilostivo dozvoliti, da se na maloj realci u Gospiću sistematiziraju učiteljska mjesta za rimokatoličkoga i grčko-istočnog vjeroučitelja. Na temelju ove previšnje odluke imenova c. kr. glavno zapovjedništvo kao krajiš. zem. uprav.oblast naredbom od 24. rujna 1877. odjela za nastavu br. 3243. župnika u Aleksinici Dragutina Augustinovića rimokatoličkim vjeroučiteljem i naredi sporazumno s eparhijalnim duhovnim stolom u Plaškom, da učenike grčko-istočne vjeroispovijesti na gospićkoj maloj realci ima kao do sad u nauku vjere podučavati mjesni grčko-istočni župnik povjerivši spomenutu obuku tadašnjem župniku Milutinu Tesli uz godišnju nagradu od 262 for 50 nvč.
Iste godine dozvoljena je svota od 171 for. 68 nvč. za nabavu gimnastičkih aparata.
Naredbom od 31. listopada imenova c. kr. glavno zapovjedništvo namjesnog učitelja Ivana Pribanića pravim učiteljem ovoga zavoda; naredbom od 26. veljače 1878. premjesti istoga na mitrovačku malu realku, a učitelja istog zavoda Moju Medića u Gospić.
Previšnjom odlukom od 9. kolovoza 1878. blagoizvolilo je Njegovo ces. i kralj. apoštolsko Veličanstvo premilostivo dozvoliti, da se gospićka četverorazredna realka preobrazi u osmorazrednu veliku gimnaziju.
Ovaj za budućnost žitelja ličko-otočkog okružja prevažni čin djelo je Njegove Preuzvišenosti zapovijedajućega generala i glavara krajiške zemaljske uprave gospodina FZM Franje baruna Filipovića.
Brinući se uvijek neumorno i očinski za dobrobit i napredak naroda, iz čijeg je krila nikao i ljubeći iz sve duše svoj zavičaj ishodi Njegova Preuzvišenost na previšnjem mjestu svojim zemljacima zavod, koji je pozvan da širi sveopću prosvjetu te oplemenjuje duh i srce, ishodi im gimnaziju, i otvori tom umom bogatom naraštaju kršne Like nove putove, i ako bude volje božje i blagoslova, plodnije po napredak i blagostanje; sebi postavi njegova Preuzvišenost vjekovječni te stoga najljepši spomenik u srcima svojih zemljaka: duboku harnost.
Na temelju gore navedene previšnje odluke naredi c. kr. glavno zapovjedništvo kao kralj. zem. uprav. oblast od 26. kolovoza 1878. odjel za nastavu broj 2873., da se početkom školske godine 1878/79. dokine prvi razred realke a otvori prvi razred gimnazije, te imenova dne 25. rujna iste godine profesora vinkovačke velike gimnazije Ivana Pakostu privremenim ravnateljem ove gimnazije. Ravnatelj realke Ivan Balaško ostade i nadalje na zavodu i u stanu, što ga je i do sad uživao, dapače obavljaše umjesto bolesnog ravnatelja Pakoste do konca ožujka 1879. ravnateljske poslove; početkom travnja iste godine pođe za ravnatelja učiteljišta u Petrinju, za koje je mjesto već naredbom od 10. siječnja bio imenovan.
Naredbom od 17. studenog 1878. dozvolila je Njegova Preuzvišenost zapovijedajući general Franjo barun Filipović siromašnim a marljivim učenicima ove gimnazije potporu od 400 for. za nabavu školskih knjiga i drugih potrepština i za nabavu zimske odjeće.
Dne 1. srpnja imenovan je grčko-istočni proto konzistorijalni prisjednik Petar Mandić, župnik u Gospiću, namjesnim grčko-istočnim vjeroučiteljem umjesto preminuloga Milutina Tesle.
Početkom školske godine 1879/80. imenovani su pripravnici za gimnazijsko učiteljstvo Viktor Wittik i Antun Postružnik namjesnim učiteljima ove gimnazije, a namjesni učitelj male realke u Petrinji Nikola Božanić premješten je u gospićku gimnaziju i već u prosincu imenovan je pravim učiteljem ovog zavoda. Građanski učitelj Stjepan Brčić, koji je bio učitelj na gospićkoj realci premješten je za građanskog učitelja u Slunj, a realni učitelj Mojo Medić premješten je na malu realku u Petrinju.
Previšnjom odlukom od 5. siječnja 1880. blagoizvolilo je Njegovo ces. i kralj. apoštolsko Veličanstvo premilostivo dozvoliti dvanaest stipendija po 100 for. na godinu za siromašne i osobito marljive učenike gimnazije u Gospiću.
Za popunjenje zbirki učila dozvoljeno je tijekom školske godine 1880. svota od 251 for. i 15 nvč. Osim toga nabavljen je Schnablov glasovir za 350 for.
Dne 29. siječnja 1880. umro je namjesni učitelj Viktor Wittik, a njegov nasljednik Juluje Adamović nastupio je u ožujku kao gimnazijski učitelj.
Koncem školske godine 1880. bili su na ovom zavodu ovi učitelji: Ivan Pakosta, privremeni ravnatelj; dr. Petar Tomić, profesor; Antun Satler, realni učitelj; Dragutin Augustinović, rim.-kat. Vjeroučitelj; Petar Mandić, grč.-ist. Vjeroučitelj; Jovan Bielić, Antun Postružnik i Julije Adamović, namjesni učitelji.